Tematskim izložbama slika iz privatnih kolekcija, sa pečatom ekskluziviteta, gospođa Dušanka Subotić-Homen već 16 godina u Kotoru, a i šire, uspješno spaja ljubav prema umjetnosti, dobrotvorni rad i mecenat. Ona je sa svojim suprugom pok. Borivojem –Cikom Homenom, po rođenju Kotoraninom, uz podršku cijele porodice, 2002. godine u porodičnoj kući u Starom gradu Kotoru pokrenula Galeriju „Kod Homena“ i svake godine 8. avgusta, u znak sjećanja na svoga oca, priređuje zanimljive, unikatne izložbe, koje su postale značajan kulturni događaj u Kotoru. Ovoga ljeta publika je imala priliku da uživa u radovima 15 eminentnih slikara u postavci „Cveće u Kotoru“, pod motom „Umjetnost bez granica“, sjećajući se još i prošlogodišnje izložbe akademskog slikara profesora Čede Vasića, rektora Akademije umetnosti. Prvu izložbu 2002. godine u Galeriji „Kod Homena“ imala je Olja Ivanjicki, iduće godine slijedi izložba Miće Popovića, pa „Novi život Mediale“, „Istra u Boki – Rovinj u Kotoru- Grizija kod Homena“, a sličan koncept imala je i izložba „Džordžija u Boki – Havana u Kotoru“; potom, izložba „Srpski slikari XX vijeka“, izložbe Milića od Mačve, Mira Glavurtića, Gojka Bata Subote, Cileta Marinkovića, Jova Abramovića, Dragana Stojkova...Izložbe su kružile regionom, od Kosovske Mitrovice, Gračanice, Štrbaca, preko Prokuplja, Aleksandrovca, Svilajnca i Kruševca, do Beograda, Zagreba, Rovinja, Stokholma, Pariza, Vašingtona, Adis Abebe...Dušanka Homen je kao autorka svih postavki kroz svoje tematske izložbe predstavila stvaralaštvo slikara gotovo iz cijelog svijeta- iz Rusije, Amerike, sa prostora bivše Jugoslavije, Evrope.
Za „kotorski puk“ ove izložbe svake godine predstavljaju istinski kulturni događaj, jer se ispred kuće i u kući Homena okupljaju ne samo mještani, nego i ugledne zvanice, gosti i turisti iz okolnih gradova, kao i umjetnici iz oblasti muzike, uz nezaobilazno učešće orkestra Gradske muzike Kotor. Domaćini uz sve to prirede i bogatu trpezu za sve.
-Porijeklo je čudo – moja djeca kao Homeni po mome mužu, potiču iz Kotora, jesu rođeni u Beogradu, ali otac im je iz Kotora. I u prvo vrijeme, kad smo sredili ove kuće i ovo sve, moj muž i ja željeli smo da nešto priložimo gradu. Kotor prije 20 godina i danas i prije 40 godina i prije 46 kad sam se udala, bio je sasvim drukčiji. Ovdje je bio jedan fini, blagi narod, Bokelji su posebno skromni, tihi, nisu nasilni, nekako je drugačiji bio život. Moji svekar, svekrva, žitelji grada, to je bio fini svijet, bez svađe, bez tuče, nije bilo ovih ubistava, prosto, mijenja se vrijeme. Pošto su nastupile te promjene, mijenjamo se i mi, kazala je dobrotvorka Dušanka Homen u razgovoru za „Dan“. Kao uspješni ljudi, ona i njen suprug htjeli su da to podijele sa drugim ljudima.
-Živjeći u Beogradu, moj muž je volio da pokaže svojim sugrađanima da je uspio u životu. Jedan od tih uspjeha nije samo da napravite kuću, dođete ljeti, idete na kupanje, vratite se, ručate, večerate i to je to...nešto konstruktivno treba odraditi. Onda je moj muž iz firme koju je osnovao poklanjao regulatore pritiska, onda nije bilo vode, išlo se kod kotorske Vatrogasnice za vodu, nosilo se, htio je da nekako doprinese gradu u kome je rođen. A ja sam se složila- u Beogradu možete da pravite što god hoćete, toliko ima ljudi koji prilažu za kulturu na ovaj ili onaj način, tada ne, ali sada sve više da. A Kotor, uopšte ovaj ambijent, a prije svega kao srednjovjekovni grad, zaslužuje još neku dodatnu ljepotu. A šta možete - ili slike, ili neke književne večeri, neki balet, operu, ili neko pozorište koje nije u dovoljnoj mjeri ovdje zastupljeno. Ljeti vidim da na pozornici ima dešavanja, ali šta se dešava zimi? U jesen kad počnu kiše, šta vi imate od događaja? Meni je žao što ne živimo stalno ovdje, čini mi se da bih inače svaki mjesec imala po neku ideju te vrste, da se širi kultura, ističe g-đa Dušanka.
Objašnjava da su sve njene izložbe u cilju promocije srpske kulture, „jer Crnogorci mogu uvijek da prave promociju crnogorske kulture”.
-I poznata novinarka Mira Adanja Polak, moja prijateljica, nagovara meda napravim neku izložbu crnogorskog slikara, a ja kažem da oni mogu da prave izložbe u svako doba i da ih vide ljudi, a ovo što ja pravim, to je uglavnom srpska kultura, nekad i jugoslovenska, kad je to bilo. Ima izvanrednih mladih crnogorskih umjetnika, ali njih promoviše država Crna Gora. Hoću da ljudi vide nešto što uobičajeno ne mogu da vide. U kući kralja Petra na Senjaku u Beogradu napravim izložbu, imam tu mogućnost i to država takođe podržava, a ovdje radim sama, uz pomoć, ove godine posebno Zorana Bingulca, ambasadora Srbije u Crnoj Gori i generalnog konzula Zorana Dojčinovića, istakla je Homen u razgovoru za „Dan“. Ona je primijetila da je ove godine Opština Kotor preduzela neke mjere da smanji bučnu muziku u danima kad nije karneval, tako da je boravak u Starom gradu Kotoru bio prijatniji u odnosu na ranije godine, „kada se udaralo iz sve snage, ne znate s koje strane vas bije u glavu“.M.D.Popović

Predstavljanje kulture bez materijalne koristi

– Duhovno dobročinstvo je mnogo važnije od novčanog, jer ko ima novca na pretek pa mu je lako da daruje i više da ne brine, on je ispunio svoju obavezu, uspješan je u životu, plovi jahtom, dao je hiljadu, deset hiljada kao prilog i to je sve, više ga ne interesuje. Ali, ovaj način je pravi način da se pokaže ono što je najbolje kod nas, u Srbiji, Crnoj Gori, recimo, ono čime mi raspolažemo, da to ljudi vide. Zato je ta vrsta pristupa konstruktivnija – tu nema para, to nije prodajna galerija, tu nema te vrste materijalne koristi koja lebdi, gdje su najvažnije pare, gdje se uspjeh mjeri posjedovanjem jahte, najnovijim modelom auta- nije to uspjeh. Uspjeh je promovisati ono što je najvrednije između ostalog, to je pripadnost određenoj naciji i kultura koja prati tu naciju, ističe Dušanka Homen.